Od jeseni 2006. u Lutkarskom se studiju (LS) dragovoljno se okupljaju zagrebački voditelji lutkarskih amaterskih družina/radionica (odgojitelji, učitelji, profesori prethodno educirani na Zimskoj i ljetnoj lutkarskoj školi od 1992. do 1994. godine te na seminaru ABC lutkarstva) voditelji lutkarskih amaterskih družina/radionica (odgojitelji, učitelji, profesori) koji istražuju lutkarske tehnike i sadržaje prihvatljive za svakodnevni rad s djecom i mladeži te za djecu s posebnim potrebama jer su ona (prema mogućnostima) integrirana u redovne programe predškolskog odgoja i odgojno-obrazovnog sustava.
Članovi LS okupljaju se jedanput tjedno (četvrtkom/utorkom) (od17-20/22 sata) u prostoru LK “Za bregom” (Mjesna samouprava “Cvjetnica”, Vrbik 10, u Zagrebu). Prema prethodno utvrđenom šestomjesečnom programu, glavnina tema istraživačkog rada pretvara se u razrađenu metodsku jedinicu s različitim varijantama realizacije, različitim završecima, primjenama i razradama. Naime, skupno ostvareni stvaralački proces rada članovi LS ponovno prolaze sa predškolskom/školskom djecom (članovima svoje odgojne skupine, lutkarske družine/radionice), te se na taj način propituje/provjerava/utvrđuje njegova prihvatljivost i učinkovitost.
Cilj programa je poticanje i razvijanje kreativnosti i stvaralaštva u svakom djetetu kao puta njegova osobnog rasta integriranog u zajedništvo. Lutkarska igra kao stalni proces individuacije i socijalizacije uvijek je i poziv na razgovor, susretanje i upoznavanje sa samim sobom, s drugim ili u drugom.
Posebnost rada LS je u otkrivanju, prepoznavanju i artikuliranju lutkarskosti (osobitosti koja se najbolje izražava s lutkom/predmetom) u poznatome. Tako su u proteklome periodu članovi LS istraživali lutkarskost dijelova ljudskoga tijela-RUKE/U (s rukavicama i bez njih), jedaćega pribora, tkanina različite kakvoće, dijelova odjeće… Stvorene etide, članovi LS ponovno prolaze/propituju sa svojim odgojnim skupinama (članovima dječje lutkarske družine/radionice) te proces rada zapisuju, dokumentiraju, i pripremaju za možebitni “lutkarski priručnik” za rad s najmlađima. Na taj način stvarane lutkarske igre/etide upućuju druge na ne završen nego otvoren stvaralački proces s preprekama i zaobilaznicama, te s brojnim mogućnostima. Tako postavljena lutkarska igra/etida nepoznato pretvara u poznato, odgovara na upite, ali i postavlja nove te otkriva nove nepoznanice.
Cjelodnevni program Lutkarska igra-poziv na razgovor (u nastavku) prvi je put javno predstavljen za DAN PRAVA DJETETA, 20. studenoga 2008. u zagrebačkom Centru za kulturu i informacije Maksimir (Švarcova 18). Sudjelovalo je oko 150 sudionika, članova lutkarskih-kazališnih radionica, a predstavu Palunkova priča gledalo je 100 gledatelja. Ulaz je bio slobodan.
10-13 sati LUTKARSKE I GLAZBENE RADIONICE-voditelji: Boris Klarić, prof. glazbe i odgojiteljice: Snježana Vuković (DV Kolibri), Snježana Toplek Barbalić, Liljana Lukarova Božičević, Nataša Rukavina (DV Vladimira Nazora), Karmen Rodić (DV Botinec), Mirjana, Celić i Gordana Kutleša (DV Prečko)
13, 15 -14, 15 sati DJEČJI LUTKARSKI I KAZALIŠNI IGROKAZI (Lutkarska družina OŠAM-OŠ Antuna Mihanovića, Dramska skupina Vrba II. OŠ Vrbovec iz Vrbovca, Lutkarska družina OŠ Tituša Brezovačkoga)
14, 30 – 16,30 sati RAZGOVOR O PRAVIMA DJETETA NA IZRAŽAVANJE SVOJEGA MIŠLJENJA I STVARALAČKOIZRAŽAVANJE
18 sati lutkarska predstava za djecu PALUNKOVA PRIČA (bajku Ivane Brlić-Mažuranić dramatizirala Zdenka Đerđ)
Igra: Hrvoje Zalar
Program je realiziran uz potporu Gradskoga ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Grada Zagreba, koji se u dvodnevnom trajanju održao i 2009.
Drugi, radno-prezentacijski program LUTKARSKA IGRA – POZIV NA RAZGOVOR odvijao se 17. i 18. studenoga 2009. u prostoru suorganizatora, polivalentnoj velikoj dvorani Centra za kulturu i informacije Maksimir, Švarcova 18, u Zagrebu.
U izravnom radu s djecom – u različitim lutkarskim radionicama prvoga dana programa, javnosti su se predstavili raznovrsni pristupi, lutkarski izrazi i metode rada prethodno kazališno-lutkarski educiranih zagrebačkih odgojitelja i učitelja. Tako je Karmen Rodić (DV Botinec) sa slikama-dječjim radovima, završavala pričanu-prethodno odigranu bajku Marije Barbarić-Fanuko Jedna ptica pjeva u pustinji dok je Liljana Lukarova-Božičević (DV Vladimir Nazor) lutkarsku radionicu Veliki i mali val usredotočila na izražajne mogućnosti materijala-komada tekstila različitih boja i veličina s kojima je istoimena priča Donalda Bisseta i odigrana. Igra s prethodno izrađenim-kaširanim lutkama-likovima priče Marije Barbarić Fanuko Balada o medvjedu bilo je polazište za slojevitu lutkarsku igru koju su vodile Snježana Vuković i Biserka Halgaš (DV Kolibri). Gordana Kutleša (DV Prečko) priču Sunčane Škrinjarić Gospođica Neću razigravala je kroz ispovijest lika-lutke koju animira više animatora. Da se odbačene plišane igračke mogu oblikovati u zanimljive likove-ručne lutke pokazala je lutkarska radionica koju je vodila je Mirjana Celić (DV Prečko.
Svoj desetogodišnji program Jedan razred-jedno kazalište predstavila je Davorina Bakota (OŠ A. Mihanovića) lutkarsko-filmskom animacijom-stvarajući likove-lutke od glinamola.
Sažetak radioničkoga dijela programa bio je namijenjen prosvjetnim djelatnicima koji lutkarski izraz koriste ili ga žele koristiti u svakodnevnom radu s djecom.
Predavanjem Djetetovo pravo na sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima i javnim programima psihologinje, Mirjane Milanović te razgovorom sa zagrebačkim odgojiteljima i učiteljima o istoj temi, završilo je dvodnevno događanje za oko stotinupedeset sudionika.